U idealnom slučaju, prije nego što otrčim u trgovinu po sjemenke, ne bi škodilo pročitati neku specijaliziranu literaturu o uzgoju povrća kod kuće. Nažalost, samo sam površno proučila nekoliko članaka o ovoj temi kada me obuzela ideja o prozorskom vrtu. Zato sam napravila hrpu grešaka koje sigurno utječu na prinos. Ali greške su tu da se uče, i nadam se da će moji propusti pomoći drugim početnicima u uzgoju na prozoru.
Počela sam ne s knjiga, već sa sjemenkama. Ovako: kopar Salute, kopar Ambrozija, estragon (tarkhun), vlasac (mladi luk), i limonska melisa.
Osim ovih sjemenki, našli su se i stogodišnji sjemenki kopra i peršuna u mokrim šmatchicama mog djeda.
Korištenje preporuka s pakiranja sjemenki činilo mi se prejednostavno, a ja ne tražim jednostavne puteve :) Moj djed (vrtlar i vinogradar s 50-godišnjim iskustvom) uvijek namoči sjeme prije sadnje. Tako sam i ja postupila:
U ulozi mikro-staklenika bila je kalup za led, vata i zavoj. U tri dana dobili smo 50.000.000 tona snijega, pa sam napunila kantu kako bih skupila otopljenu vodu za sjemenke. Vata je skoro plivala u toploj vodi. Kvadrat zavojem stavila sam na vatu, a na zavoj nekoliko sjemenki. Iz raspršivača sam poprskala vodu po sjemenkama i prekrila kalup plastičnom folijom.
Staklenik sam stavila na topli radijator, stavljajući između njih gusta složena ručnika (na vlastitu odgovornost). Imala sam još jedan kalup za led i proklijali češnjak… Evo što je od toga ispalo:
Čenovima sam pažljivo odrezala suhi vrh kako bi izdanak lakše proklijao. Ostavljam sve na miru preko noći.
